Filozofija palanke

“In a consumer society there are inevitably two kinds of slaves: the prisoners of addiction and the prisoners of envy”

21.11.2008.

Kako željeti?

Mislila sam, treba da naučim da želim. Da željom ispunim cijelu sebe..da se željom zacijelim. Mislila sam, treba želja da obuzme cijelu mene, da se u žeji kupam i da me želja preokrene..da mi da sve i uzme sve iz mene. Al svaki put kad zaželjeh nešto jako, to ispade naopako..jer priđoh želji blizu, omirisah je bliže...i gledah je tako u oči, dok žudnja po meni gmiže, i taman kada osjetih da je na dohvat imam i u sebi rastuću slast...tad pružih se duže i duže, dok na brcima rosi se mast, tad pružih se dužinom misli moje cijele... I PAF...tad nestade želje moje i rezultat taj cijeli nakane moje smjele, tlapnje bijahu samo trule i uvele. I svaki put kad se ostvarenju prišunjah, kad me blizini ciju privuku sladostrašća moja i samoljublja moja slatka, ništa ne ostade od moje želje, ni traga od mog zadatka.

 

Ipak, naučih da želim...bićem cijelim. Da u želju svoju ulijem saki svoj atom, da se sa željom svojom saživim svakom minutom...svakim satom. I postigoh odista radost i sreću takvu, da svaka moja želja urodi željenim plodom, da ima žetvu slatku. Pa ipak opet imadoh konsekvencu naopaku.

 

Ove sam zime usnila šal crveni. Zamislila sam i crvenu vunenu kapu, da mi dušu zakoceni. Zaželjela sam jako da me crvena vuna ljubi i šuška, da me od zime spasi, da me sakrije, da si u sivom betonu dam oduška. I svuda sam ga tražila. Pretražila sam sve štandove, pretražila sam sve butike. Pretražila sam i pijace i buvljake, upeglala raju i seljake, pretražila internet i kataloge, fensi shopove i provincijske brloge...i nigdje, nigdje da nađem onaj i onakav kakav sam zamislila sebi bila, da mi se u kovrdže meko upetlja, da me spasi od zime i sivila. A onda sam usnila Zlatibor, da sam se popela na sam vrh planine, da sam hodala ravno šest sati, uz krivine i serpentine, isprevrtala sve zlatiborske džempere i rukotvorine i da sam na kraju nabasala na tačno onakav iz podsvijesti moje lude, tačno te dužine, ni hipi ni fensi, tačno te teksture, mekan a rough, sa tačno takvom kapom i tufnom na kapi što paše, crven poput australijskih korala, crven poput domaćih jabuka, on bijaše, cinober crven, zanosno crven, vrišteći crven, potpuni bunt protiv sivila i magle kasabe, potpuno i savršeno onakav kakav sam tražila, kakvog su oplele babe, peljala sam ga po rukama u vihoru sreće, stavljala ga na lice da provjerim teksturu, omatala ga po rukama...sve dok u ludilu zanosa svog, dok me čeličio dah taj planinski, zdrav, ne prevrnuh šal na suprotnu stranu i ne shvatih da je...iznutra plav..

 

Kako crven da bude plav??? Lijepo, crven i jeste plav, i žut i zelen i ružan i lijep i velik i mal...i kriv i prav. I svaka je želja ništa do slutnja naša pusta da postoje simple rjješenja za stvari koje su improvizacija sušta. I da svaka stvar u sebi suprotnost svoju sadrži i da se svijet ne može strpati u nekolicinu kutija sa etiketom: LAŽI! I da ništa nije ni 'nako ni 'vako, već i ovako i onako i nikako i svakako. I svaka je naša riječ suvišna samo tlapnja, perverzna šuplja naklapanja za stvar koja je praktična i jasna. I da je za svako naše melanholično magnovenje jedna šetnja u prirodi najoptimalnije rješenje!

 

 I kako na kraju željeti onda kad je tako? Lako! Ne željeti nikako! Već samo osluškivati i koristiti ono što je već na svijetu dato. Od opcija već postojećih prosperirati obilato, a želje i snove ostaviti za priče i pjesme, za sfumato i stakato...za pizzikato...za ono što je umjetnost, a ne od prirode same dato. I tako da okončavam stremljenja ova smjela, ja ne mislim da ima pametnijeg posla od samog življenja. I da se pomiriti treba sa svim što se zguralo na ovom malom prostoru između zemlje i neba, što je nekako tu stalo i što bi se zraka nadisalo. I nakon mirenja tog životnog, nakon tog suštinskog kraja, treba shvatiti samo da život počinje tek s onu stranu očaja, u trenutku kad više mistifikacija nema, kad je sve jasno i kad se od življenja i ne traži ništa do da bude efikasno.

 

 Tada bi čovjek napokon u samog sebe stao i zraka se čistog nadisao...prodisao. I shvatio napokon, možda, da vrijeme koje troši u buci i strci za vrijednostima čudnim nije ništa do mrtva težina ispraznog, dosadnog, potrošačkog smožda. Da mu se misli vrte u krugu, kad ostvari želju, on planira drugu, i ne stiže, od suludog vrtloga buke i ispraznih misli...ne stiže...da čuje sebe kako diše...kako misli. I za kraj, jednu bih samo poentu još da dam: Ja nisam pametnija od drugih, niti šta posebno znam. Ja samo slutim, čisto i jasno, da živjeti treba jednostavno i slasno. Da sebi treba pružiti ono što biću treba: tijelu komad hljeba i duši komad neba. Da hraniti treba duh koji stvara i odagnavati od sebe lošinu koja vreba i zaljubljivati se treba, svakodnevno od Triglava pa do Vardara. I shvatiti napokon treba da sreću ne donose stvari, niti propisane norme, da ona nije u obliku riječi ili društvene forme. Ona je naprosto sloboda jedna duha svekolika, šarolika, nesputanost bezvremenska, raznolika. Teško je kročiti sam, i slobodu nositi, znam, ali je nagrada životna onda utoliko istinski veća, što se uz pobjedu slobode duha napokon otkriva sreća...krmeća :-)))

 

 

 

Filozofija palanke


Zigeunerweisen, Anne Sophie Mutter

DUH PALANKE
1. DUH PALANKE DUH JE KOLEKTIVIZMA. ISKUSTVO PALANKE U SVOJOJ SUŠTINI JE PLEMENSKO ISKUSTVO.

2. DUH PALANKE JE MITOMANSKI. KROZ MIT, PALANAČKI DUH, ZAČET U NEPISMENOSTI I NJOME VJEČNO OBILJEŽEN, PRENOSI SETOVE PLEMENSKIH STEREOTIPA NA DOLAZEĆE GENERACIJE.

3. DUH PALANKE DUH JE ZATVORENOG, IZOLOVANOG DRUŠTVA KOJE SE NE RAZVIJA. STAGNACIJA JE U OSNOVI PALANAČKOG DUHA. DUH PALANKE SUŠTINSKI JE SUPROTAN FILOZOFIJI RAZVOJA.

4. LIJENOST JE OSNOVNO STANJE I ULTIMATIVNI CILJ PALANAČKOG DUHA.

5. DUH PALANKE OPSTAJE NA PRINCIPU MASOVNOG ISMIJAVANJA SVEGA ONOGA ŠTO SE OD OSNOVNOG PALANAČKOG STEREOTIPA RAZLIKUJE.

6. DUH PALANKE U OSNOVI JE PORNOGRAFSKI I UŽIVA DA SE SLUŽI MASNIM HUMOROM, PREMDA SEKSUALNOST JAVNO OSUĐUJE.

7. DUH PALANKE MANIJAČKI JE EGOCENTRIČAN, A SEBE SMATRA APSOLUTNO NADREĐENIM SVIM OSTALIM EGZISTENCIJALNIM OBLICIMA. U OSNOVI OVE MANIJE ZAPRAVO LEŽI AKUTNI MANJAK SAMOPOUZDANJA I IZVRNUTA SLIKA O SOPSTVENIM SPOSOBNOSTIMA. U SVRHU ODBRANE NAPADNUTOG EGA DUH PALANKE ODOBRAVA I PROMOVIRA AGRESIJU. AGRESIJA JE JEDNO OD PRIMARNIH STANJA PALANAČKOG DUHA.

8. DUH PALANKE OPERIŠE ISKLJUČIVO SA STEREOTIPIMA KOJE CRPI IZ TRADICIONALIZMA. U OKVIRU OVOG DUHA RODNI STEREOTIPI SE SVODE NA PAR OSNOVNIH KARAKTERISTIKA: PROFIL MUŠKARCA PROFIL JE RATNIKA, HRANITELJA, BRANITELJA ŽENSKE I NACIONALNE ČASTI (U PALANAČKOM SVIJETU ŽENA SE IZJEDNAČUJE SA TERITORIJOM), A PROFIL ŽENE JE ISKLJUČIVO PASIVNI I REPRODUKTIVNI. ŽENA JE PREDSTAVNIK MUŠKARČEVE ČASTI, AKO GA IZNEVJERI, ON OVIM ČINOM POSTAJE DEMASKULINIZIRAN, ODNOSNO UČINJEN IMPOTENTNIM.

9. DUH PALANKE BANALAN JE, SENZACIONALISTIČKI I U OSNOVI NIHILISTIČKI.

10. DUH PALANKE UKORIJENJEN JE I SATKAN U KONTEKSTU SIROMAŠTVA I NEIMAŠTINE, ZATO JE PALANČANIN UVIJEK ULTIMATIVNO MATERIJALISTIČKI ORIJENTISAN. SVE DUHOVNE POTREBE ČOVJEKA ZA NJEGA SU NEPOZNATE. IAKO SE POZIVA NA BOGA, PALANČANIN JE U SVOJOJ SRŽI UVIJEK BEZBOŽNIK.



LAŽNIH VJERNIKA
122653

Powered by Blogger.ba